stànica
stànica ž 〈G mn stȁnīcā〉
jednina | |
---|---|
N | stanica |
G | stanice |
D | stanici |
A | stanicu |
V | stanice / stanico |
L | stanici |
I | stanicom |
množina | |
N | stanice |
G | stanica |
D | stanicama |
A | stanice |
V | stanice |
L | stanicama |
I | stanicama |
1. | mjesto na prometnoj liniji (pruzi i sl.) sa svim pripadajućim uređajima i zgradama, predviđeno za zaustavljanje većeg broja prijevoznih sredstava i za osiguravanje putničkog i teretnog prometa, usp. kolodvor, postaja [željeznička stanica] |
2. | odjeljak neke veće ustanove ili službe [zdravstvena stanica; meteorološka stanica; policijska stanica; benzinska stanica] |
3. | biol. a. osnovna jedinica u građi višestaničnih organizama [biljna stanica; epitelna stanica; živčana stanica] b. okce u pčelinjem saću |