stàjati
stàjati nesvrš. 〈prez. stòjīm, pril. sad. stòjēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
stajati | |
prezent | |
jednina | |
1. | stojim |
2. | stojiš |
3. | stoji |
množina | |
1. | stojimo |
2. | stojite |
3. | stoje |
futur | |
jednina | |
1. | stajat ću |
2. | stajat ćeš |
3. | stajat će |
množina | |
1. | stajat ćemo |
2. | stajat ćete |
3. | stajat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | stajah |
2. | stajaše |
3. | stajaše |
množina | |
1. | stajasmo |
2. | stajaste |
3. | stajahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | stajao sam |
2. | stajao si |
3. | stajao je |
množina | |
1. | stajali smo |
2. | stajali ste |
3. | stajali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam stajao |
2. | bio si stajao |
3. | bio je stajao |
množina | |
1. | bili smo stajali |
2. | bili ste stajali |
3. | bili su stajali |
imperativ | |
jednina | |
2. | stoj |
množina | |
1. | stojmo |
2. | stojte |
glagolski prilog sadašnji | |
stojeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
stajao, stajala, stajalo | |
stajali, stajale, stajala |
1. | () a. biti nepomičan, ne kretati se, opr. kretati (se), micati (se), voziti (se) b. biti na nogama, opr. ležati, sjediti |
2. | () imati cijenu; koštati (o robi) |
3. | (komu) pristajati (o odjeći) [lijepo ti stoji] |
4. | (u vezama riječi) [loše stojim (s novcem) nemam (novca), situacija (s novcem) je loša, opr. dobro stojim] |
5. | reg. stanovati [ja stojim na trećem katu] |