Hrvatski jezični portal

stȁv

stȁv m 〈N mn stàvovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N stav
G stava
D stavu
A stav
V stave
L stavu
I stavom
množina
N stavovi
G stavova
D stavovima
A stavove
V stavovi
L stavovima
I stavovima
Definicija
1. položaj tijela [stojeći stav; sjedeći stav; ležeći stav]
2. odnos prema komu ili prema čemu [pozitivan/negativan stav; singularni stav; univerzalni stav; partikularni stav]
3. načelo kojeg se netko drži; uvjerenje, mišljenje [zauzeti stav]
Sintagma
afirmativni stav log. onaj u kojem predikat označuje samo dio svoga opsega (opseg predikata veći je od opsega subjekta), npr. »Europljani su bijelci«;
disjunktivni stav log. onaj koji povezuje riječju »ili« više termina ili rečenica koje ne mogu biti zajedno istinite ni zajedno neistinite;
hipotetični stav log. onaj koji se sastoji od dvije gramatičke rečenice kojima se izriče neki odnos ovisnosti jednoga stava od drugog;
klečeći stav sport jedan od stavova koji zauzima strijelac pri gađanju u disciplini trostav, v.;
kontradiktorni (protuslovni) stavovi fil. oni koji se razlikuju kvantitetom i kvalitetom i koji ne mogu biti ni zajedno istiniti ni zajedno neistiniti;
kontrarni (protivni) stavovi fil. oni koji se razlikuju po kvaliteti i koji ne mogu biti zajedno istiniti, ali mogu biti zajedno neistiniti;
ležeći stav sport jedan od stavova koji zauzima strijelac pri gađanju u disciplini trostav, v.;
modalni stav log. onaj koji ne izriče neku tvrdnju, nego način na koji predikat pristaje subjektu;
negativni stav log. onaj u kojem se predikat uzima u njegovu čitavu opsegu (npr. »Aristotel nije bio Rimljanin«);
stojeći stav sport jedan od stavova koji zauzima strijelac pri gađanju u disciplini trostav, v.;
subalternirani (podređeni) stavovi fil. oni koji se razlikuju kvalitetom i koji mogu biti zajedno istiniti i zajedno neistiniti;
supkontrarni (podsuprotni) stavovi fil. oni koji mogu biti zajedno istiniti, ali ne mogu biti zajedno neistiniti
Etimologija
prasl. *stavъ (rus. stav, polj. staw), lit. stova: mjesto, v. stȁti