bléjati
bléjati nesvrš. 〈prez. -jīm, pril. sad. -jēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
blejati | |
prezent | |
jednina | |
1. | blejim |
2. | blejiš |
3. | bleji |
množina | |
1. | blejimo |
2. | blejite |
3. | bleje |
futur | |
jednina | |
1. | blejat ću |
2. | blejat ćeš |
3. | blejat će |
množina | |
1. | blejat ćemo |
2. | blejat ćete |
3. | blejat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | blejah |
2. | blejaše |
3. | blejaše |
množina | |
1. | blejasmo |
2. | blejaste |
3. | blejahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | blejao sam |
2. | blejao si |
3. | blejao je |
množina | |
1. | blejali smo |
2. | blejali ste |
3. | blejali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam blejao |
2. | bio si blejao |
3. | bio je blejao |
množina | |
1. | bili smo blejali |
2. | bili ste blejali |
3. | bili su blejali |
imperativ | |
jednina | |
2. | bleji |
množina | |
1. | blejimo |
2. | blejite |
glagolski prilog sadašnji | |
blejeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
blejao, blejala, blejalo | |
blejali, blejale, blejala |
1. | () oglašavati se kao ovca i janjad; blečati, blekati |
2. | (, u što) pejor. gledati u što dugo bez razumijevanja, usp. blenuti |