stòik
stòik m 〈V -iče, N mn -ici〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | stoik |
| G | stoika |
| D | stoiku |
| A | stoika |
| V | stoiče |
| L | stoiku |
| I | stoikom |
| množina | |
| N | stoici |
| G | stoika |
| D | stoicima |
| A | stoike |
| V | stoici |
| L | stoicima |
| I | stoicima |
Definicija
| 1. | sljedbenik stoicizma |
| 2. | pren. ravnodušan, hladnokrvan čovjek, postojan u životnim iskušenjima i nedaćama |
Etimologija
✧ lat. Stoicus ← grč. Stōikós ≃ stoá: trijem (stoička škola filozofa okupljala se u atenskom Šarenom trijemu)
