stoicìzam
stoicìzam m 〈G -zma〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | stoicizam |
| G | stoicizma |
| D | stoicizmu |
| A | stoicizam |
| V | stoicizme |
| L | stoicizmu |
| I | stoicizmom |
| množina | |
| N | stoicizmi |
| G | stoicizama |
| D | stoicizmima |
| A | stoicizme |
| V | stoicizmi |
| L | stoicizmima |
| I | stoicizmima |
Definicija
| 1. | pov. fil. atenska filozofska škola što ju je osnovao Zenon (o. 300. pr. Kr.); držala je da načela logičnog mišljenja odražavaju kozmički um otjelovljen u prirodi i učila da ljudi ne smiju robovati strastima, veselju ili bolu te da moraju bez krzmanja prihvatiti neizbježnu nužnost (glavni predstavnici uz Zenona: Kleant, Seneka, Marko Aurelije, Epiktet i dr.) |
| 2. | općenito, pristajanje uz stoička načela: prevladavanje razuma nad afektima |
Etimologija
✧ vidi stòik
