Hrvatski jezični portal

stòjēćī

stòjēćī prid.

Izvedeni oblici
Pozitiv
 
muški rod
jednina
N stojeći
G stojećeg / stojećega
D stojećem / stojećemu
A stojećeg / stojećega / stojeći
V stojeći
L stojećem / stojećemu
I stojećim
množina
N stojeći
G stojećih
D stojećim / stojećima
A stojeće
V stojeći
L stojećim / stojećima
I stojećim / stojećima
 
srednji rod
jednina
N stojeće
G stojećeg / stojećega
D stojećem / stojećemu
A stojeće
V stojeće
L stojećem / stojećemu
I stojećim
množina
N stojeća
G stojećih
D stojećim / stojećima
A stojeća
V stojeća
L stojećim / stojećima
I stojećim / stojećima
 
ženski rod
jednina
N stojeća
G stojeće
D stojećoj
A stojeću
V stojeća
L stojećoj
I stojećom
množina
N stojeća
G stojećih
D stojećim / stojećima
A stojeće
V stojeće
L stojećim / stojećima
I stojećim / stojećima
Definicija
kojemu je svojstvo, koji je konstruiran tako da služi svrsi postavljen okomito (ili približno okomito) u odnosu na vodoravnu podlogu, koji se postavlja da stoji uspravno [stojeća svjetiljka], opr. lèžēćī
Sintagma
stojeći stav, v. trostav