suòsjećati
suòsjećati (s kim) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| suosjećati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | suosjećam |
| 2. | suosjećaš |
| 3. | suosjeća |
| množina | |
| 1. | suosjećamo |
| 2. | suosjećate |
| 3. | suosjećaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | suosjećat ću |
| 2. | suosjećat ćeš |
| 3. | suosjećat će |
| množina | |
| 1. | suosjećat ćemo |
| 2. | suosjećat ćete |
| 3. | suosjećat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | suosjećah |
| 2. | suosjećaše |
| 3. | suosjećaše |
| množina | |
| 1. | suosjećasmo |
| 2. | suosjećaste |
| 3. | suosjećahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | suosjećao sam |
| 2. | suosjećao si |
| 3. | suosjećao je |
| množina | |
| 1. | suosjećali smo |
| 2. | suosjećali ste |
| 3. | suosjećali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam suosjećao |
| 2. | bio si suosjećao |
| 3. | bio je suosjećao |
| množina | |
| 1. | bili smo suosjećali |
| 2. | bili ste suosjećali |
| 3. | bili su suosjećali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | suosjećaj |
| množina | |
| 1. | suosjećajmo |
| 2. | suosjećajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| suosjećajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| suosjećao, suosjećala, suosjećalo | |
| suosjećali, suosjećale, suosjećala | |
Definicija
dijeliti s kim njegovu tugu ili žalost, osjećati žaljenje
