Hrvatski jezični portal

blẉdnīk

blẉdnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉

Izvedeni oblici
jednina
N bludnik
G bludnika
D bludniku
A bludnika
V bludniče
L bludniku
I bludnikom
množina
N bludnici
G bludnika
D bludnicima
A bludnike
V bludnici
L bludnicima
I bludnicima
Definicija
pejor.
1. onaj koji se odaje bludu; razbludnik, razvratnik
2. arh. skitač, lutalica
3. zast. krivovjerac, heretik