Hrvatski jezični portal

term. rasprava ili traktat o jednom području znanosti ili sinteza cjelokupnog znanja [summe Tome Akvinskog]

∆ summa cum laude (izg. summa kȕm lȁude) s najvećom pohvalom;
summa summarum (izg. summa sumárum) (nakon izlaganja i kao zaključak) u zn. naglašenosti osnovnog značenja; sve u svemu, na koncu konca, na kraju krajeva, napokon, najzad, kad se sve zbroji (sabere); in summa delle somme;
summum bonum (izg. summum bȍnum) najveće dobro, najveća sreća;
summum ius, summa iniuria (izg. summum jẉs, summa injúria) najveće pravo (znade biti) najveća nepravda (Ciceron)

✧ lat., v. suma