stȑgnuti
stȑgnuti (što) svrš. 〈prez. -ēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. stȑgnūt〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| strgnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | strgnem |
| 2. | strgneš |
| 3. | strgne |
| množina | |
| 1. | strgnemo |
| 2. | strgnete |
| 3. | strgnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | strgnut ću |
| 2. | strgnut ćeš |
| 3. | strgnut će |
| množina | |
| 1. | strgnut ćemo |
| 2. | strgnut ćete |
| 3. | strgnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | strgnuh / strgoh |
| 2. | strgnu / strže |
| 3. | strgnu / strže |
| množina | |
| 1. | strgnusmo / strgosmo |
| 2. | strgnuste / strgoste |
| 3. | strgnuše / strgoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | strgnuo sam |
| 2. | strgnuo si |
| 3. | strgnuo je |
| množina | |
| 1. | strgnuli smo |
| 2. | strgnuli ste |
| 3. | strgnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam strgnuo |
| 2. | bio si strgnuo |
| 3. | bio je strgnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo strgnuli |
| 2. | bili ste strgnuli |
| 3. | bili su strgnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | strgni |
| množina | |
| 1. | strgnimo |
| 2. | strgnite |
| glagolski prilog prošli | |
| strgnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| strgnuo, strgnula, strgnulo | |
| strgnuli, strgnule, strgnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| strgnut, strgnuta, strgnuto | |
| strgnuti, strgnute, strgnuta | |
Etimologija
✧ vidi stȑgati
