Hrvatski jezični portal

strȋc

strȋc m 〈G stríca, N mn stríčevi〉

Izvedeni oblici
jednina
N stric
G strica
D stricu
A strica
V striče
L stricu
I stricem
množina
N stričevi
G stričeva
D stričevima
A stričeve
V stričevi
L stričevima
I stričevima
Definicija
1. očev brat
2. fam. dijete ili mlađa osoba u obraćanju starijem muškarcu, usp. striček
Sintagma
stric iz Amerike (ob. u šali) bogati dalji rođak koji ostavlja neočekivano nasljedstvo; nada u naglo obogaćenje bez stvarne osnove, tlapnja o bogatstvu
Onomastika
pr.: Stríčević (330, Solin, sred. Dalmacija, I Slavonija), Strȉčić (Zagreb, Nova Gradiška), Stríka (240, Zadar, Šibenik, Rijeka), Stríkić (120, Split, Sinj, Nova Gradiška, Omiš, Sinj), Strikínac (Sesvete, Slavonija), Strȉkoman (Šibenik), Strìnavić (200, Nova Gradiška, Zagreb), Strínić (310, Imotski, Split, Vinkovci, Knin), Strȋnović (Zagreb, Šibenik)
Etimologija
prasl. *stryjь (rus. stroj, polj. stryj) ≃ lit. strūjus: starac