strúsiti
strúsiti (što) svrš. 〈prez. strẉsīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. strẉšen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| strusiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | strusim |
| 2. | strusiš |
| 3. | strusi |
| množina | |
| 1. | strusimo |
| 2. | strusite |
| 3. | struse |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | strusit ću |
| 2. | strusit ćeš |
| 3. | strusit će |
| množina | |
| 1. | strusit ćemo |
| 2. | strusit ćete |
| 3. | strusit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | strusih |
| 2. | strusi |
| 3. | strusi |
| množina | |
| 1. | strusismo |
| 2. | strusiste |
| 3. | strusiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | strusio sam |
| 2. | strusio si |
| 3. | strusio je |
| množina | |
| 1. | strusili smo |
| 2. | strusili ste |
| 3. | strusili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam strusio |
| 2. | bio si strusio |
| 3. | bio je strusio |
| množina | |
| 1. | bili smo strusili |
| 2. | bili ste strusili |
| 3. | bili su strusili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | strusi |
| množina | |
| 1. | strusimo |
| 2. | strusite |
| glagolski prilog prošli | |
| strusivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| strusio, strusila, strusilo | |
| strusili, strusile, strusila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| strušen, strušena, strušeno | |
| strušeni, strušene, strušena | |
Definicija
| 1. | učiniti da padne trus, otresti |
| 2. | ispiti jednim gutljajem; iskapiti |
