strúgati
strúgati (što) nesvrš. 〈prez. strẉžēm, imp. strúži, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| strugati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | stružem |
| 2. | stružeš |
| 3. | struže |
| množina | |
| 1. | stružemo |
| 2. | stružete |
| 3. | stružu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | strugat ću |
| 2. | strugat ćeš |
| 3. | strugat će |
| množina | |
| 1. | strugat ćemo |
| 2. | strugat ćete |
| 3. | strugat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | strugah |
| 2. | strugaše |
| 3. | strugaše |
| množina | |
| 1. | strugasmo |
| 2. | strugaste |
| 3. | strugahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | strugao sam |
| 2. | strugao si |
| 3. | strugao je |
| množina | |
| 1. | strugali smo |
| 2. | strugali ste |
| 3. | strugali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam strugao |
| 2. | bio si strugao |
| 3. | bio je strugao |
| množina | |
| 1. | bili smo strugali |
| 2. | bili ste strugali |
| 3. | bili su strugali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | struži |
| množina | |
| 1. | stružimo |
| 2. | stružite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| stružući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| strugao, strugala, strugalo | |
| strugali, strugale, strugala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| strugan, strugana, strugano | |
| strugani, strugane, strugana | |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Pòstružin (260, Zagorje, Prigorje), Pòstrūžnī (Ivanić Grad), Pòstružnīk (Zagreb), Strùgār (480, Zagorje, Prigorje, Podravina)
Etimologija
✧ ≃ slov. strugati ≃ v. trgati
