sẉd1
sẉd1 m 〈G súda, N mn sȕdovi〉
jednina | |
---|---|
N | sud |
G | suda |
D | sudu |
A | sud |
V | sude |
L | sudu |
I | sudom |
množina | |
N | sudovi |
G | sudova |
D | sudovima |
A | sudove |
V | sudovi |
L | sudovima |
I | sudovima |
1. | a. mišljenje o kome ili o čemu; ocjena b. pravn. sučev pravorijek |
2. | a. pravn. državni organ koji vrši jurisdikciju [istražni sud; drugostupanjski sud] b. meton. zgrada u kojoj se nalazi i u kojoj zasjeda takva ustanova [općinski sud; okružni sud; vojni sud] |
3. | općenito čovjek ili više ljudi koji sude [sud zasjeda] |
4. | log. iskaz kojim se što tvrdi ili poriče; sud se dijeli prema a. kvaliteti [afirmativan sud; negativan sud; limitativan sud] b. modalitetu [problematičan sud; apodiktičan sud] c. opsegu/kvantiteti [univerzalni sud; partikularni sud; singularni sud] d. relaciji [kategorički sud; hipotetički sud; disjunktivni sud] e. strukturi [jednostavni sud; složeni sud; kopulativni sud; konjunktivni sud; divizivni sud; disjunktivni sud] |