blížiti se
blížiti se nesvrš. 〈prez. blȋžīm se, pril. sad. -žēći se, gl. im. -žēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bližiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | bližim |
2. | bližiš |
3. | bliži |
množina | |
1. | bližimo |
2. | bližite |
3. | bliže |
futur | |
jednina | |
1. | bližit ću |
2. | bližit ćeš |
3. | bližit će |
množina | |
1. | bližit ćemo |
2. | bližit ćete |
3. | bližit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bližah |
2. | bližaše |
3. | bližaše |
množina | |
1. | bližasmo |
2. | bližaste |
3. | bližahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bližio sam |
2. | bližio si |
3. | bližio je |
množina | |
1. | bližili smo |
2. | bližili ste |
3. | bližili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bližio |
2. | bio si bližio |
3. | bio je bližio |
množina | |
1. | bili smo bližili |
2. | bili ste bližili |
3. | bili su bližili |
imperativ | |
jednina | |
2. | bliži |
množina | |
1. | bližimo |
2. | bližite |
glagolski prilog sadašnji | |
bližeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
bližio, bližila, bližilo | |
bližili, bližile, bližila | |
glagolski pridjev pasivni | |
bližen, bližena, bliženo | |
bliženi, bližene, bližena |
1. | primicati se, prilaziti bliže, približavati se |
2. | pren. postajati srodniji, sličniji, stjecati odlike koje ima drugi |