♦ Sùbota m. os. ime (narodno), zast. (ob. se davalo djeci rođenoj u subotu); isto: Sòbota, Sȕboje; hip.: Súbo, usp. tal. Sabatino, Sabatina
◊ pr. (od imena ili etnici): Sóbo (Karlovac, Vinkovci), Sòbočan (180, Međimurje, Virovitica), Sobočánec (Međimurje, Ludbreg), Sòboćan (Međimurje, Križevci), Sòbota (340, Ðurđevac, SZ Hrvatska, Z Slavonija), Sobotínčić (Rijeka, Primorje), Sòbotka (Zagreb, Petrinja), Súbić (120, I Slavonija, Požega, Rijeka, Samobor), Sùbota (160, Virovitica, Drniš, Slavonija), Subotičánac (Zagreb), Subotičánec (160, Koprivnica, Podravina, Bjelovar), Sùbotičkī (Vukovar), Sùbotić (1620, S Dalmacija, I Slavonija, Knin, Zagreb, Rijeka), Subotínović (Osijek), Sùbotnīk (Zagreb, Sesvete)
◊ top. (naselja, ob. trgovišta nazvana po subotnjem sajmu, usp. Murska Sobota, Subotica): Sòbočāni (Ivanić Grad, 300 stan.), Lẉg Sùbotičkī (Našice, 581 stan.)