sùkljati
sùkljati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sukljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sukljam |
| 2. | sukljaš |
| 3. | suklja |
| množina | |
| 1. | sukljamo |
| 2. | sukljate |
| 3. | sukljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sukljat ću |
| 2. | sukljat ćeš |
| 3. | sukljat će |
| množina | |
| 1. | sukljat ćemo |
| 2. | sukljat ćete |
| 3. | sukljat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sukljah |
| 2. | sukljaše |
| 3. | sukljaše |
| množina | |
| 1. | sukljasmo |
| 2. | sukljaste |
| 3. | sukljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sukljao sam |
| 2. | sukljao si |
| 3. | sukljao je |
| množina | |
| 1. | sukljali smo |
| 2. | sukljali ste |
| 3. | sukljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sukljao |
| 2. | bio si sukljao |
| 3. | bio je sukljao |
| množina | |
| 1. | bili smo sukljali |
| 2. | bili ste sukljali |
| 3. | bili su sukljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sukljaj |
| množina | |
| 1. | sukljajmo |
| 2. | sukljajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sukljajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sukljao, sukljala, sukljalo | |
| sukljali, sukljale, sukljala | |
Definicija
| 1. | snažno izlaziti, izbijati (o dimu i sl.); kuljati |
| 2. | pren. razg. izlaziti od nekuda u velikoj količini, u masi, u gomili |
Etimologija
✧ v. sukati
