Hrvatski jezični portal

šáhin

šáhin (šáin, šájin) m

Definicija
sokol dresiran za lov
Onomastika
Šáhin, Šájin m. os. imena; hip.: Šáho
pr. (od imena i prema zanimanju): Šȁh (Požega, Z Slavonija), Šàhić (Dubrovnik, Split, Županja, Glina), Šàhimpašić (Zagreb, Zaprešić), Šahínović (Orahovica, Primorje, Buje, Sisak), Šàhinpašić (Zagreb), Šȁhman (Zagreb, Rijeka, Dubrovnik), Šȁhnić (Zagreb), Šáho (Daruvar), Šàhović (Vukovar, Pula, Zagreb), Šáić (Zabok, Zagorje), Šàin (360, Korčula, Istra, Split, Dubrovnik, Drniš), Šàina (100, Pazin, Istra, Primorje), Šaínčević (Slavonski Brod), Šàīnčić (Zagreb, Turopolje), Šaínović (Slavonski Brod, Karlovac Nova Gradiška), Šájić (Daruvar, Pakrac, Rijeka), Šájin (Osijek, Podravina,Vinkovci), Šàjina (110, Pazin, Istra), Šajínović (Rijeka, Zagreb, Podravska Slatina, I Slavonija), Šájković (110, Koprivnica, Prigorje), Šȁjn (280, Ðurđevac, Međimurje, Ogulin, Kutina, Virovitica), Šàjnić (Sisak, Turopolje, Koprivnica), Šájnović (530, Međimurje, Garešnica, Turopolje, Nova Gradiška), Šakínović (Vojnić, Petrinja)
Etimologija
tur.perz. šahīn ≃ šahína: sokolica