svrátiti
svrátiti svrš. 〈prez. svrȃtīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. svrátio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svratiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svratim |
| 2. | svratiš |
| 3. | svrati |
| množina | |
| 1. | svratimo |
| 2. | svratite |
| 3. | svrate |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svratit ću |
| 2. | svratit ćeš |
| 3. | svratit će |
| množina | |
| 1. | svratit ćemo |
| 2. | svratit ćete |
| 3. | svratit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | svratih |
| 2. | svrati |
| 3. | svrati |
| množina | |
| 1. | svratismo |
| 2. | svratiste |
| 3. | svratiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svratio sam |
| 2. | svratio si |
| 3. | svratio je |
| množina | |
| 1. | svratili smo |
| 2. | svratili ste |
| 3. | svratili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svratio |
| 2. | bio si svratio |
| 3. | bio je svratio |
| množina | |
| 1. | bili smo svratili |
| 2. | bili ste svratili |
| 3. | bili su svratili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svrati |
| množina | |
| 1. | svratimo |
| 2. | svratite |
| glagolski prilog prošli | |
| svrativši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svratio, svratila, svratilo | |
| svratili, svratile, svratila | |
Definicija
| 1. | () navratiti, svrnuti, naići [svratiti u posjet] |
| 2. | (što) skrenuti što da pođe drugim pravcem [svratiti potok; svratiti pozornost], usp. svraćati |
Etimologija
✧ s (a)- + v. vratiti
