Hrvatski jezični portal

supremácija

supremácija ž

Izvedeni oblici
jednina
N supremacija
G supremacije
D supremaciji
A supremaciju
V supremacijo
L supremaciji
I supremacijom
množina
N supremacije
G supremacija
D supremacijama
A supremacije
V supremacije
L supremacijama
I supremacijama
Definicija
1. stanje ili odlika onoga koji je nadmoćan, koji dominira drugima
2. vrhovna vlast, najviši autoritet ili najviši rang
Etimologija
engl. supremacy ≃ lat. supremus: najviši