bljȕzgati
bljȕzgati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bljuzgati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bljuzgam |
| 2. | bljuzgaš |
| 3. | bljuzga |
| množina | |
| 1. | bljuzgamo |
| 2. | bljuzgate |
| 3. | bljuzgaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bljuzgat ću |
| 2. | bljuzgat ćeš |
| 3. | bljuzgat će |
| množina | |
| 1. | bljuzgat ćemo |
| 2. | bljuzgat ćete |
| 3. | bljuzgat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bljuzgah |
| 2. | bljuzgaše |
| 3. | bljuzgaše |
| množina | |
| 1. | bljuzgasmo |
| 2. | bljuzgaste |
| 3. | bljuzgahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bljuzgao sam |
| 2. | bljuzgao si |
| 3. | bljuzgao je |
| množina | |
| 1. | bljuzgali smo |
| 2. | bljuzgali ste |
| 3. | bljuzgali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bljuzgao |
| 2. | bio si bljuzgao |
| 3. | bio je bljuzgao |
| množina | |
| 1. | bili smo bljuzgali |
| 2. | bili ste bljuzgali |
| 3. | bili su bljuzgali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bljuzgaj |
| množina | |
| 1. | bljuzgajmo |
| 2. | bljuzgajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| bljuzgajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bljuzgao, bljuzgala, bljuzgalo | |
| bljuzgali, bljuzgale, bljuzgala | |
Definicija
| 1. | a. proizvoditi zvuk kao kad se gazi po bljuzgavici b. razlijevati se kao bljuzgavica; prskati |
| 2. | pren. pejor. svašta govoriti; brbljati, baljezgati, trućati, valjati |
Etimologija
✧ prasl. *bljuzgati (rus. bljúzgat', polj. bluzgać) ≃ bljuvati, v.
