svjèdok
svjèdok m 〈G svjedòka, N mn svjedòci, G svjedókā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | svjedok |
| G | svjedoka |
| D | svjedoku |
| A | svjedoka |
| V | svjedoče |
| L | svjedoku |
| I | svjedokom |
| množina | |
| N | svjedoci |
| G | svjedoka |
| D | svjedocima |
| A | svjedoke |
| V | svjedoci |
| L | svjedocima |
| I | svjedocima |
Definicija
| 1. | onaj koji je prisustvovao nekom događaju, koji može potvrditi njegovu istinitost [svjedok nesreće; svjedok događaja]; očevidac, očevidnik |
| 2. | pravn. onaj koji (na sudu) svjedoči, izjavljuje što zna o nečemu [lažni svjedok; potpisati kao svjedok; svjedok optužbe; iskaz svjedoka] |
| 3. | admin. a. onaj koji svjedoči pri građanskom vjenčanju b. onaj koji prisustvuje sastavljanju ili otvaranju oporuke, potpisivanjima ugovora i sl. |
| 4. | osoba ili stvar čije postojanje, stanje i sl. potvrđuje nešto [živi svjedok njegove velikodušnosti] |
Frazeologija
⃟ Bog mi je svjedok govorim istinu
Etimologija
✧ s (a)- + v. vješt
