svjedòčiti
svjedòčiti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
svjedočiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | svjedočim |
2. | svjedočiš |
3. | svjedoči |
množina | |
1. | svjedočimo |
2. | svjedočite |
3. | svjedoče |
futur | |
jednina | |
1. | svjedočit ću |
2. | svjedočit ćeš |
3. | svjedočit će |
množina | |
1. | svjedočit ćemo |
2. | svjedočit ćete |
3. | svjedočit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | svjedočah |
2. | svjedočaše |
3. | svjedočaše |
množina | |
1. | svjedočasmo |
2. | svjedočaste |
3. | svjedočahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | svjedočio sam |
2. | svjedočio si |
3. | svjedočio je |
množina | |
1. | svjedočili smo |
2. | svjedočili ste |
3. | svjedočili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam svjedočio |
2. | bio si svjedočio |
3. | bio je svjedočio |
množina | |
1. | bili smo svjedočili |
2. | bili ste svjedočili |
3. | bili su svjedočili |
imperativ | |
jednina | |
2. | svjedoči |
množina | |
1. | svjedočimo |
2. | svjedočite |
glagolski prilog sadašnji | |
svjedočeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
svjedočio, svjedočila, svjedočilo | |
svjedočili, svjedočile, svjedočila | |
glagolski pridjev pasivni | |
svjedočen, svjedočena, svjedočeno | |
svjedočeni, svjedočene, svjedočena |
1. | davati izjavu o nekome ili nečemu kao svjedok |
2. | potvrđivati istinitost, vjerodostojnost čega; dokazivati [to nam svjedoči o bezobzirnosti napadača] |