svjedòčiti
svjedòčiti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svjedočiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svjedočim |
| 2. | svjedočiš |
| 3. | svjedoči |
| množina | |
| 1. | svjedočimo |
| 2. | svjedočite |
| 3. | svjedoče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svjedočit ću |
| 2. | svjedočit ćeš |
| 3. | svjedočit će |
| množina | |
| 1. | svjedočit ćemo |
| 2. | svjedočit ćete |
| 3. | svjedočit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | svjedočah |
| 2. | svjedočaše |
| 3. | svjedočaše |
| množina | |
| 1. | svjedočasmo |
| 2. | svjedočaste |
| 3. | svjedočahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svjedočio sam |
| 2. | svjedočio si |
| 3. | svjedočio je |
| množina | |
| 1. | svjedočili smo |
| 2. | svjedočili ste |
| 3. | svjedočili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svjedočio |
| 2. | bio si svjedočio |
| 3. | bio je svjedočio |
| množina | |
| 1. | bili smo svjedočili |
| 2. | bili ste svjedočili |
| 3. | bili su svjedočili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svjedoči |
| množina | |
| 1. | svjedočimo |
| 2. | svjedočite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| svjedočeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svjedočio, svjedočila, svjedočilo | |
| svjedočili, svjedočile, svjedočila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| svjedočen, svjedočena, svjedočeno | |
| svjedočeni, svjedočene, svjedočena | |
Definicija
| 1. | davati izjavu o nekome ili nečemu kao svjedok |
| 2. | potvrđivati istinitost, vjerodostojnost čega; dokazivati [to nam svjedoči o bezobzirnosti napadača] |
Etimologija
✧ vidi svjèdok
