svírati
svírati (što) nesvrš. 〈prez. svȋrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sviram |
| 2. | sviraš |
| 3. | svira |
| množina | |
| 1. | sviramo |
| 2. | svirate |
| 3. | sviraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svirat ću |
| 2. | svirat ćeš |
| 3. | svirat će |
| množina | |
| 1. | svirat ćemo |
| 2. | svirat ćete |
| 3. | svirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | svirah |
| 2. | sviraše |
| 3. | sviraše |
| množina | |
| 1. | svirasmo |
| 2. | sviraste |
| 3. | svirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svirao sam |
| 2. | svirao si |
| 3. | svirao je |
| množina | |
| 1. | svirali smo |
| 2. | svirali ste |
| 3. | svirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svirao |
| 2. | bio si svirao |
| 3. | bio je svirao |
| množina | |
| 1. | bili smo svirali |
| 2. | bili ste svirali |
| 3. | bili su svirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sviraj |
| množina | |
| 1. | svirajmo |
| 2. | svirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| svirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svirao, svirala, sviralo | |
| svirali, svirale, svirala | |
Definicija
| 1. | proizvoditi tonove na glazbenom instrumentu [svirati klavir] |
| 2. | pren. iron. isprazno govoriti |
Frazeologija
⃟ plesati (igrati) kako drugi svira činiti ono što i kako drugi hoće
Onomastika
♦ pr. (nadimačka i prema zanimanju): Svírac (Vinkovci, I Slavonija), Svìrāč (Zagreb, Vukovar), Svìrāć (Zagreb, Knin, Kaštela), Svírčev (Zagreb, Split), Svírčević (Županja, I Slavonija), Svȋrčić (260, Šibenik, sred. Dalmacija)
Etimologija
✧ prasl. *svirati (slov. svirati, strus. svirati)
