svládati
svládati (savládati) (koga, što) svrš. 〈prez. svlȃdām, pril. pr. -āvši, prid. trp. svlȃdān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
svladati | |
prezent | |
jednina | |
1. | svladam |
2. | svladaš |
3. | svlada |
množina | |
1. | svladamo |
2. | svladate |
3. | svladaju |
futur | |
jednina | |
1. | svladat ću |
2. | svladat ćeš |
3. | svladat će |
množina | |
1. | svladat ćemo |
2. | svladat ćete |
3. | svladat će |
aorist | |
jednina | |
1. | svladah |
2. | svlada |
3. | svlada |
množina | |
1. | svladasmo |
2. | svladaste |
3. | svladaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | svladao sam |
2. | svladao si |
3. | svladao je |
množina | |
1. | svladali smo |
2. | svladali ste |
3. | svladali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam svladao |
2. | bio si svladao |
3. | bio je svladao |
množina | |
1. | bili smo svladali |
2. | bili ste svladali |
3. | bili su svladali |
imperativ | |
jednina | |
2. | svladaj |
množina | |
1. | svladajmo |
2. | svladajte |
glagolski prilog prošli | |
svladavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
svladao, svladala, svladalo | |
svladali, svladale, svladala | |
glagolski pridjev pasivni | |
svladan, svladana, svladano | |
svladani, svladane, svladana |
1. | u nadmetanju ili u radu uspostaviti svoju premoć [svladati neprijatelje] |
2. | ovladati čime, uspjeti obraditi kao materijal, steći uvid [svladati gradivo; svladati teškoće] |