svijéća
svijéća ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | svijeća |
| G | svijeće |
| D | svijeći |
| A | svijeću |
| V | svijećo |
| L | svijeći |
| I | svijećom |
| množina | |
| N | svijeće |
| G | svijeća |
| D | svijećama |
| A | svijeće |
| V | svijeće |
| L | svijećama |
| I | svijećama |
Definicija
| 1. | rasvjetno sredstvo izrađeno od voska, loja ili parafina i stijenja |
| 2. | razg. jedinica jačine rasvjetnog tijela (žarulje i sl.) [žarulja od 100 svijećā] |
| 3. | žarg. vrlo visoko izbačena lopta, gotovo vertikalnog pravca (u nogometu) |
Frazeologija
⃟ (nema) da tražiš svijećom nigdje se ne može naći (sposoban čovjek, prikladna osoba, nešto što je rijetko, što se ne može naći ili kupiti);
držati svijeću (komu) podržavati ili znati dosta o čijoj intimnoj vezi (ob. u kontekstu kad tko odbija da se umiješa u tuđe stvari, kad ne prihvaća razgovor o tuđim intimnostima);
nitko nikom nije držao svijeću, (ne znam) nisam im ja držao svijeću;
pasti (na tlo) kao svijeća srušiti se u ukočenu položaju;
prodati (komu) rog za svijeću prevariti (koga);
ravan kao svijeća koji ima vrlo uspravno držanje tijela u hodu (kao poželjno svojstvo), opr. pogrbljen
držati svijeću (komu) podržavati ili znati dosta o čijoj intimnoj vezi (ob. u kontekstu kad tko odbija da se umiješa u tuđe stvari, kad ne prihvaća razgovor o tuđim intimnostima);
nitko nikom nije držao svijeću, (ne znam) nisam im ja držao svijeću;
pasti (na tlo) kao svijeća srušiti se u ukočenu položaju;
prodati (komu) rog za svijeću prevariti (koga);
ravan kao svijeća koji ima vrlo uspravno držanje tijela u hodu (kao poželjno svojstvo), opr. pogrbljen
Onomastika
♦ pr. (nadimačka i prema zanimanju): Svičárević (Split, Dubrovnik, Vis)
Etimologija
✧ prasl. *světja (rus. svečá, češ. svíce), v. svjetlo
