škíljiti
škíljiti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -ljēći, gl. im. -ljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| škiljiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | škiljim |
| 2. | škiljiš |
| 3. | škilji |
| množina | |
| 1. | škiljimo |
| 2. | škiljite |
| 3. | škilje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | škiljit ću |
| 2. | škiljit ćeš |
| 3. | škiljit će |
| množina | |
| 1. | škiljit ćemo |
| 2. | škiljit ćete |
| 3. | škiljit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | škiljah |
| 2. | škiljaše |
| 3. | škiljaše |
| množina | |
| 1. | škiljasmo |
| 2. | škiljaste |
| 3. | škiljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | škiljio sam |
| 2. | škiljio si |
| 3. | škiljio je |
| množina | |
| 1. | škiljili smo |
| 2. | škiljili ste |
| 3. | škiljili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam škiljio |
| 2. | bio si škiljio |
| 3. | bio je škiljio |
| množina | |
| 1. | bili smo škiljili |
| 2. | bili ste škiljili |
| 3. | bili su škiljili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | škilji |
| množina | |
| 1. | škiljimo |
| 2. | škiljite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| škiljeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| škiljio, škiljila, škiljilo | |
| škiljili, škiljile, škiljila | |
Definicija
| 1. | razg. gledati tako da se pravci iz jednog i drugoga oka sijeku (oblik strabizma), zrikavo gledati; zrikati, opr. gledati razroko |
| 2. | davati slabu svjetlost, slabo svijetliti (o svijeći, petrolejskoj svjetiljci i sl.) |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Škȉljān (220, Samobor, Primorje, Zagreb, Jastrebarsko), Škíljević (Zagreb, Rovinj, Slavonski Brod), Škíljić (120, Biograd, Zagreb, Slavonija), Škíljo (120, Drniš, Glina, sred. Dalmacija)
Etimologija
✧ srvnjem. schilhen
