šàptati
šàptati () nesvrš. 〈prez. šȁpćēm, pril. sad. šȁpćūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
šaptati | |
prezent | |
jednina | |
1. | šapćem |
2. | šapćeš |
3. | šapće |
množina | |
1. | šapćemo |
2. | šapćete |
3. | šapću |
futur | |
jednina | |
1. | šaptat ću |
2. | šaptat ćeš |
3. | šaptat će |
množina | |
1. | šaptat ćemo |
2. | šaptat ćete |
3. | šaptat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | šaptah |
2. | šaptaše |
3. | šaptaše |
množina | |
1. | šaptasmo |
2. | šaptaste |
3. | šaptahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | šaptao sam |
2. | šaptao si |
3. | šaptao je |
množina | |
1. | šaptali smo |
2. | šaptali ste |
3. | šaptali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam šaptao |
2. | bio si šaptao |
3. | bio je šaptao |
množina | |
1. | bili smo šaptali |
2. | bili ste šaptali |
3. | bili su šaptali |
imperativ | |
jednina | |
2. | šapći |
množina | |
1. | šapćimo |
2. | šapćite |
glagolski prilog sadašnji | |
šapćući | |
glagolski pridjev aktivni | |
šaptao, šaptala, šaptalo | |
šaptali, šaptale, šaptala |