ščèpati
ščèpati (se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. rad. ščèpao (se)〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ščepati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ščepam |
2. | ščepaš |
3. | ščepa |
množina | |
1. | ščepamo |
2. | ščepate |
3. | ščepaju |
futur | |
jednina | |
1. | ščepat ću |
2. | ščepat ćeš |
3. | ščepat će |
množina | |
1. | ščepat ćemo |
2. | ščepat ćete |
3. | ščepat će |
aorist | |
jednina | |
1. | ščepah |
2. | ščepa |
3. | ščepa |
množina | |
1. | ščepasmo |
2. | ščepaste |
3. | ščepaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ščepao sam |
2. | ščepao si |
3. | ščepao je |
množina | |
1. | ščepali smo |
2. | ščepali ste |
3. | ščepali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ščepao |
2. | bio si ščepao |
3. | bio je ščepao |
množina | |
1. | bili smo ščepali |
2. | bili ste ščepali |
3. | bili su ščepali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ščepaj |
množina | |
1. | ščepajmo |
2. | ščepajte |
glagolski prilog prošli | |
ščepavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ščepao, ščepala, ščepalo | |
ščepali, ščepale, ščepala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ščepan, ščepana, ščepano | |
ščepani, ščepane, ščepana |
1. | (što) brzim pokretom iznenada čvrsto uhvatiti, snažno stegnuti [ščepati za ruku]; zgrabiti |
2. | (se) dokopati se, dočepati se (čega) |