šȉbati
šȉbati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. šȉbān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šibati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šibam |
| 2. | šibaš |
| 3. | šiba |
| množina | |
| 1. | šibamo |
| 2. | šibate |
| 3. | šibaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šibat ću |
| 2. | šibat ćeš |
| 3. | šibat će |
| množina | |
| 1. | šibat ćemo |
| 2. | šibat ćete |
| 3. | šibat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šibah |
| 2. | šibaše |
| 3. | šibaše |
| množina | |
| 1. | šibasmo |
| 2. | šibaste |
| 3. | šibahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šibao sam |
| 2. | šibao si |
| 3. | šibao je |
| množina | |
| 1. | šibali smo |
| 2. | šibali ste |
| 3. | šibali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šibao |
| 2. | bio si šibao |
| 3. | bio je šibao |
| množina | |
| 1. | bili smo šibali |
| 2. | bili ste šibali |
| 3. | bili su šibali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šibaj |
| množina | |
| 1. | šibajmo |
| 2. | šibajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| šibajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šibao, šibala, šibalo | |
| šibali, šibale, šibala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| šiban, šibana, šibano | |
| šibani, šibane, šibana | |
Definicija
| 1. | a. udarati, tući šibom b. brzo pokretati amo-tamo; vrtjeti, mahati c. pren. oštro koriti; grditi |
| 2. | razg. a. padati u velikom pljusku, udarati pod naletom vjetra (o kiši), puhati u jakim naletima (o vjetru) b. izbijati u jakom mlazu; šikljati |
| 3. | ciljati, upućivati udarce, smjerati, nišaniti |
Frazeologija
⃟ šibati očima bacati oštre, ljutite poglede;
šibaj! žarg. 1. bježi! kidaj! 2. vozi brzo!
šibaj! žarg. 1. bježi! kidaj! 2. vozi brzo!
Etimologija
✧ vidi šȋb
