Hrvatski jezični portal

šèrif

šèrif m

Izvedeni oblici
jednina
N šerif
G šerifa
D šerifu
A šerif
V šerife
L šerifu
I šerifom
množina
N šerifi
G šerifa
D šerifima
A šerife
V šerifi
L šerifima
I šerifima
Definicija
1. pov. u srednjovjekovnoj Engleskoj, Škotskoj i Irskoj kraljev izvršni službenik, upravitelj grofovije ili okruga sa sudskim funkcijama, izvorno odgovoran za prikupljanje poreza i kraljevih prihoda
2. u SAD-u ob. izabrani predstavnik izvršne vlasti u okrugu, neki put obavlja i policijske poslove [ponašati se kao šerif ponašati se suvereno, bahato kao predstavnik vlasti]
Onomastika
Šèrif m. os. ime (musl.)
pr.: Šerífi (posvuda, raspršeno, ← alb.), Šerífović (Šèrifović) (Zagreb, Rijeka, Rovinj, Metković, I Slavonija), Šéro (Šibenik, Dubrovnik)
Etimologija
engl. sheriff ← stengl. scirgerefa ← scir: grofovija + gerefa: upravnik