šèrif
šèrif m
jednina | |
---|---|
N | šerif |
G | šerifa |
D | šerifu |
A | šerif |
V | šerife |
L | šerifu |
I | šerifom |
množina | |
N | šerifi |
G | šerifa |
D | šerifima |
A | šerife |
V | šerifi |
L | šerifima |
I | šerifima |
1. | pov. u srednjovjekovnoj Engleskoj, Škotskoj i Irskoj kraljev izvršni službenik, upravitelj grofovije ili okruga sa sudskim funkcijama, izvorno odgovoran za prikupljanje poreza i kraljevih prihoda |
2. | u SAD-u ob. izabrani predstavnik izvršne vlasti u okrugu, neki put obavlja i policijske poslove [ponašati se kao šerif ponašati se suvereno, bahato kao predstavnik vlasti] |