bȍckati
bȍckati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bockati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bockam |
2. | bockaš |
3. | bocka |
množina | |
1. | bockamo |
2. | bockate |
3. | bockaju |
futur | |
jednina | |
1. | bockat ću |
2. | bockat ćeš |
3. | bockat će |
množina | |
1. | bockat ćemo |
2. | bockat ćete |
3. | bockat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bockah |
2. | bockaše |
3. | bockaše |
množina | |
1. | bockasmo |
2. | bockaste |
3. | bockahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bockao sam |
2. | bockao si |
3. | bockao je |
množina | |
1. | bockali smo |
2. | bockali ste |
3. | bockali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bockao |
2. | bio si bockao |
3. | bio je bockao |
množina | |
1. | bili smo bockali |
2. | bili ste bockali |
3. | bili su bockali |
imperativ | |
jednina | |
2. | bockaj |
množina | |
1. | bockajmo |
2. | bockajte |
glagolski prilog sadašnji | |
bockajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
bockao, bockala, bockalo | |
bockali, bockale, bockala | |
glagolski pridjev pasivni | |
bockan, bockana, bockano | |
bockani, bockane, bockana |
1. | dem. od bosti; bocati, botkati, usp. backati |
2. | pren. peckati koga; zadirkivati |