Hrvatski jezični portal

štȋt

štȋt m 〈N mn štítovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N štit
G štita
D štitu
A štit
V štite
L štitu
I štitom
množina
N štitovi
G štitova
D štitovima
A štitove
V štitovi
L štitovima
I štitovima
Definicija
1. vojn. pov. ručno obrambeno ratničko oruđe od drva, metala, kože itd. za zaštitu od udaraca ili uboda (strijele, mača, koplja i sl.)
2. a. pren. zaštita, obrana b. ono što zaštićuje, zaklanja od čega nalik na spomenuto obrambeno oruđe
3. dio kape koji štiti oči od sunca [kapa sa štitom]; štitnik, šilt, frontin
4. geol. veliko stabilno područje Zemljine kore, građeno od prekambrijskih kristaličnih stijena [Baltički štit]
Sintagma
živi štit pol. tehnika izazivanja političkih, etničkih, vjerskih i drugih društvenih sukoba kad provokatori isturaju u prvi plan djecu i žene (da bi mogli optužiti drugu stranu za surovosti ili ubojstva žena i djece)
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Ščȉtār (Donja Stubica, Zagreb), Ščȉtnīk (Kutina, Donja Stubica), Šćȉtār (Donja Stubica), Šćitárević (Podravska Slatina), Šćitárović (Samobor), Šćȉtnik (Donja Stubica, Kutina), Štítić (Dubrovnik, Rijeka, Karlovac)
Etimologija
prasl. *ščitъ (rus. ščit, češ. štít) ← ie. *skeyto- (lat. scūtum, stir. scíath)