štȉtiti
štȉtiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -tēćī, prid. trp. štȉćen, gl. im. -ćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| štititi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | štitim |
| 2. | štitiš |
| 3. | štiti |
| množina | |
| 1. | štitimo |
| 2. | štitite |
| 3. | štite |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | štitit ću |
| 2. | štitit ćeš |
| 3. | štitit će |
| množina | |
| 1. | štitit ćemo |
| 2. | štitit ćete |
| 3. | štitit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | štićah |
| 2. | štićaše |
| 3. | štićaše |
| množina | |
| 1. | štićasmo |
| 2. | štićaste |
| 3. | štićahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | štitio sam |
| 2. | štitio si |
| 3. | štitio je |
| množina | |
| 1. | štitili smo |
| 2. | štitili ste |
| 3. | štitili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam štitio |
| 2. | bio si štitio |
| 3. | bio je štitio |
| množina | |
| 1. | bili smo štitili |
| 2. | bili ste štitili |
| 3. | bili su štitili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | štiti |
| množina | |
| 1. | štitimo |
| 2. | štitite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| štiteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| štitio, štitila, štitilo | |
| štitili, štitile, štitila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| štićen, štićena, štićeno | |
| štićeni, štićene, štićena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. braniti koga od opasnosti, loših postupaka, napada [štititi čije interese] b. sprečavati štetan utjecaj, udarce, skrivati od pogleda [rukavice štite ruke, naočale štite oči od sunca] |
| 2. | (se) braniti se od čega |
Etimologija
✧ vidi štȋt
