štȉmati
štȉmati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| štimati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | štimam |
| 2. | štimaš |
| 3. | štima |
| množina | |
| 1. | štimamo |
| 2. | štimate |
| 3. | štimaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | štimat ću |
| 2. | štimat ćeš |
| 3. | štimat će |
| množina | |
| 1. | štimat ćemo |
| 2. | štimat ćete |
| 3. | štimat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | štimah |
| 2. | štimaše |
| 3. | štimaše |
| množina | |
| 1. | štimasmo |
| 2. | štimaste |
| 3. | štimahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | štimao sam |
| 2. | štimao si |
| 3. | štimao je |
| množina | |
| 1. | štimali smo |
| 2. | štimali ste |
| 3. | štimali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam štimao |
| 2. | bio si štimao |
| 3. | bio je štimao |
| množina | |
| 1. | bili smo štimali |
| 2. | bili ste štimali |
| 3. | bili su štimali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | štimaj |
| množina | |
| 1. | štimajmo |
| 2. | štimajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| štimajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| štimao, štimala, štimalo | |
| štimali, štimale, štimala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| štiman, štimana, štimano | |
| štimani, štimane, štimana | |
Definicija
razg.
| 1. | ugađati, usklađivati (ob. glazbene instrumente) |
| 2. | () biti u skladu, biti u redu; slagati se [sve štima; računi štimaju] |
| 3. | (koga) žarg. a. nagovarati na ljubavnu pustolovinu; udvarati se b. (koga za što) nagovarati općenito [štimati za izlet] |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Stímac (Zagreb, Slavonija), Štímac (3410, Zagreb, Delnice, Rijeka, Gospić, Slavonija, Gorski kotar), Štímec (190, Međimurje, Zagreb, Varaždin, Baranja, Podravina)
Etimologija
✧ njem. einstimmen ≃ njem. Stimmer: štimer
