Hrvatski jezični portal

štȉka

štȉka ž 〈D L -i, G mn štȋkā〉

Izvedeni oblici
jednina
N štika
G štike
D štici
A štiku
V štiko
L štici
I štikom
množina
N štike
G štika
D štikama
A štike
V štike
L štikama
I štikama
Definicija
reg. sitan, oštar komadić drva ili daske kad se zabode pod nokat ili uđe u kožu, usp. špranja (špranj), šćika
Etimologija
mlet. steca, tal. stecca