Hrvatski jezični portal

štȉh

štȉh m 〈N mn štìhovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N štih
G štiha
D štihu
A štih
V štihe
L štihu
I štihom
množina
N štihovi
G štihova
D štihovima
A štihove
V štihovi
L štihovima
I štihovima
Definicija
reg.
1. bod, poen, jedno nošenje u igri karata [biti na štihu prvi izbaciti kartu, započinjati igru; dobiti štih jačom kartom pobiti slabije protivničke karte]
2. med. bod, ubod, rez
3. primjesa okusa ili mirisa, ob. neugodnoga (o jelu i piću) [imati štih]
4. prepoznatljivo svojstvo kao dio ukupnosti svojstava ili općeg dojma u mentalitetu, estetici i sl. [dalmatinski štih; europski štih; modernistički štih]
Etimologija
njem. Stich: bod, ubod ← stechen: bosti