šórati
šórati (se) nesvrš. 〈prez. šȏrām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
šorati | |
prezent | |
jednina | |
1. | šoram |
2. | šoraš |
3. | šora |
množina | |
1. | šoramo |
2. | šorate |
3. | šoraju |
futur | |
jednina | |
1. | šorat ću |
2. | šorat ćeš |
3. | šorat će |
množina | |
1. | šorat ćemo |
2. | šorat ćete |
3. | šorat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | šorah |
2. | šoraše |
3. | šoraše |
množina | |
1. | šorasmo |
2. | šoraste |
3. | šorahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | šorao sam |
2. | šorao si |
3. | šorao je |
množina | |
1. | šorali smo |
2. | šorali ste |
3. | šorali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam šorao |
2. | bio si šorao |
3. | bio je šorao |
množina | |
1. | bili smo šorali |
2. | bili ste šorali |
3. | bili su šorali |
imperativ | |
jednina | |
2. | šoraj |
množina | |
1. | šorajmo |
2. | šorajte |
glagolski prilog sadašnji | |
šorajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
šorao, šorala, šoralo | |
šorali, šorale, šorala | |
glagolski pridjev pasivni | |
šoran, šorana, šorano | |
šorani, šorane, šorana |
1. | () žarg. mokriti |
2. | (koga, se) tući (se) |