bȏj1
bȏj1 m 〈G bȍja, N mn bòjevi/bȍji jez. knjiž.〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | boj |
| G | boja |
| D | boju |
| A | boj |
| V | boju |
| L | boju |
| I | bojem |
| množina | |
| N | bojevi / boji |
| G | bojeva |
| D | bojevima |
| A | bojeve |
| V | bojevi |
| L | bojevima |
| I | bojevima |
Definicija
pov. jez. knjiž. oružani sukob dviju vojski (ob. za starinsku vojsku, naoružanje i način ratovanja) [boj se bije; zametnuti boj, ekspr. započeti boj, ući u borbu]
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna): Bòjimir, Bòjislav; hip.: Bòjan; Bòjana ž. os. ime; hip.: Bója
◊ pr.: Bòjanić (1170, Hvar, Slavonija), Bojánović (Bòjanović) (100, Dubrovnik, Koprivnica, Županja), Bȏjčić (550, Zagora, Z Slavonija), Bójić (840, sred. Dalmacija, Zagreb), Bojínović (Zagreb, Crikvenica, Sisak), Bȏjka (Vinkovci, Jastrebarsko), Bȏjkić (Split, Labin, Dalmacija), Bȏjko (130, Posavina, Prigorje), Bójković (Samobor, Split, Istra), Bòjović (110, Split, Dubrovnik, Obrovac)
◊ pr.: Bòjanić (1170, Hvar, Slavonija), Bojánović (Bòjanović) (100, Dubrovnik, Koprivnica, Županja), Bȏjčić (550, Zagora, Z Slavonija), Bójić (840, sred. Dalmacija, Zagreb), Bojínović (Zagreb, Crikvenica, Sisak), Bȏjka (Vinkovci, Jastrebarsko), Bȏjkić (Split, Labin, Dalmacija), Bȏjko (130, Posavina, Prigorje), Bójković (Samobor, Split, Istra), Bòjović (110, Split, Dubrovnik, Obrovac)
Etimologija
✧ prasl. *bojь (rus. boj, polj. bój) ≃ biti2, bitka, v.
