tambùrati
tambùrati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tamburati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tamburam |
| 2. | tamburaš |
| 3. | tambura |
| množina | |
| 1. | tamburamo |
| 2. | tamburate |
| 3. | tamburaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tamburat ću |
| 2. | tamburat ćeš |
| 3. | tamburat će |
| množina | |
| 1. | tamburat ćemo |
| 2. | tamburat ćete |
| 3. | tamburat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tamburah |
| 2. | tamburaše |
| 3. | tamburaše |
| množina | |
| 1. | tamburasmo |
| 2. | tamburaste |
| 3. | tamburahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tamburao sam |
| 2. | tamburao si |
| 3. | tamburao je |
| množina | |
| 1. | tamburali smo |
| 2. | tamburali ste |
| 3. | tamburali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tamburao |
| 2. | bio si tamburao |
| 3. | bio je tamburao |
| množina | |
| 1. | bili smo tamburali |
| 2. | bili ste tamburali |
| 3. | bili su tamburali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tamburaj |
| množina | |
| 1. | tamburajmo |
| 2. | tamburajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tamburajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tamburao, tamburala, tamburalo | |
| tamburali, tamburale, tamburala | |
Definicija
| 1. | svirati tamburu |
| 2. | pren. iron. zamarati govorenjem uvijek istoga, ponavljati uvijek isto [ne tamburaj! prestani zamarati, prestani pričati (gluposti)] |
| 3. | reg. žarg. mlatiti, tući koga |
Etimologija
✧ vidi tàmbura
