šúmiti
šúmiti (šúmjeti) () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -mēći, gl. im. -mljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šumjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šumim |
| 2. | šumiš |
| 3. | šumi |
| množina | |
| 1. | šumimo |
| 2. | šumite |
| 3. | šume |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šumjet ću |
| 2. | šumjet ćeš |
| 3. | šumjet će |
| množina | |
| 1. | šumjet ćemo |
| 2. | šumjet ćete |
| 3. | šumjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šumah |
| 2. | šumaše |
| 3. | šumaše |
| množina | |
| 1. | šumasmo |
| 2. | šumaste |
| 3. | šumahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šumio sam |
| 2. | šumio si |
| 3. | šumio je |
| množina | |
| 1. | šumjeli smo |
| 2. | šumjeli ste |
| 3. | šumjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šumio |
| 2. | bio si šumio |
| 3. | bio je šumio |
| množina | |
| 1. | bili smo šumjeli |
| 2. | bili ste šumjeli |
| 3. | bili su šumjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šumi |
| množina | |
| 1. | šumimo |
| 2. | šumite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| šumeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šumio, šumjela, šumjelo | |
| šumjeli, šumjele, šumjela | |
Definicija
proizvoditi šum
Etimologija
✧ vidi šẉm
