Hrvatski jezični portal

šẉm

šẉm m 〈N mn šúmovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N šum
G šuma
D šumu
A šum
V šume
L šumu
I šumom
množina
N šumovi
G šumova
D šumovima
A šumove
V šumovi
L šumovima
I šumovima
Definicija
neodređeni zvuk umjerene jačine koji nastaje nepravilnim titrajem, treperenjem zvučnih valova različite duljine i postojanosti [šum potoka; šum u glavi; šum u primanju emisije radija; šum srca, pat.]
Onomastika
pr. (nadimačka, moguće preklapanje s v. šuma): Šẉm (Dugo Selo, Osijek), Šúmak (115, Zagreb, Zagorje, Samobor, Zaprešić), Šúmonja (280, Ogulin, Primorje, Zagreb)
hidronim. (ob. potoci): Sùmetlica (Požega), Šẉm (Lobor), Šùmeci (Lobor), Šùmeć (Slavonija), Šuméćac (Zelina), Šùmećica (Otočac), Šùmetica (Petrinja), Šùmetljica (Pakrac)
top. (naselja): Šùmećani (Ivanić Grad, 477 stan.), Šùmet (Imotski, 307 stan.), Šùmetlica (Nova Gradiška, 332 stan.)
Etimologija
prasl. *šumъ (rus., češ. šum)