šȕs
šȕs m 〈N mn šùsovi〉
Definicija
reg.
| 1. | pucanj, hitac, metak |
| 2. | pren. abnormalno ponašanje, kada osoba nije pri sebi [došao mu šus poludio je, prolupao je]; čuknutost, ćaknutost, udarenost |
| 3. | sport brzo spuštanje skijama, bez pravljenja zavoja, u čučnju i skupljenih nogu |
Etimologija
✧ njem. Schuss
