švŕljati
švŕljati () nesvrš. 〈prez. švȓljām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| švrljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | švrljam |
| 2. | švrljaš |
| 3. | švrlja |
| množina | |
| 1. | švrljamo |
| 2. | švrljate |
| 3. | švrljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | švrljat ću |
| 2. | švrljat ćeš |
| 3. | švrljat će |
| množina | |
| 1. | švrljat ćemo |
| 2. | švrljat ćete |
| 3. | švrljat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | švrljah |
| 2. | švrljaše |
| 3. | švrljaše |
| množina | |
| 1. | švrljasmo |
| 2. | švrljaste |
| 3. | švrljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | švrljao sam |
| 2. | švrljao si |
| 3. | švrljao je |
| množina | |
| 1. | švrljali smo |
| 2. | švrljali ste |
| 3. | švrljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam švrljao |
| 2. | bio si švrljao |
| 3. | bio je švrljao |
| množina | |
| 1. | bili smo švrljali |
| 2. | bili ste švrljali |
| 3. | bili su švrljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | švrljaj |
| množina | |
| 1. | švrljajmo |
| 2. | švrljajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| švrljajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| švrljao, švrljala, švrljalo | |
| švrljali, švrljale, švrljala | |
Definicija
| 1. | ići malo ovamo malo onamo, lutati bez cilja; bazati |
| 2. | a. šuškati, po kući nešto raditi b. pejor. obilaziti s nejasnim namjerama, htjeti nešto nejasno, vršljati |
| 3. | v. čvrljati |
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Švẕljuga (Rijeka, Turopolje, Crikvenica, ševa)
Etimologija
✧ ekspr., v. čvrljati
