švȉgnuti
švȉgnuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. švȉgni, prid. rad. švȉgnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| švignuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | švignem |
| 2. | švigneš |
| 3. | švigne |
| množina | |
| 1. | švignemo |
| 2. | švignete |
| 3. | švignu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | švignut ću |
| 2. | švignut ćeš |
| 3. | švignut će |
| množina | |
| 1. | švignut ćemo |
| 2. | švignut ćete |
| 3. | švignut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | švignuh |
| 2. | švignu |
| 3. | švignu |
| množina | |
| 1. | švignusmo |
| 2. | švignuste |
| 3. | švignuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | švignuo sam |
| 2. | švignuo si |
| 3. | švignuo je |
| množina | |
| 1. | švignuli smo |
| 2. | švignuli ste |
| 3. | švignuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam švignuo |
| 2. | bio si švignuo |
| 3. | bio je švignuo |
| množina | |
| 1. | bili smo švignuli |
| 2. | bili ste švignuli |
| 3. | bili su švignuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | švigni |
| množina | |
| 1. | švignimo |
| 2. | švignite |
| glagolski prilog prošli | |
| švignuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| švignuo, švignula, švignulo | |
| švignuli, švignule, švignula | |
Definicija
| 1. | zviznuti, udariti, opaliti, proizvesti oštar zvuk bičem; žvignuti |
| 2. | pren. šmugnuti, pobjeći, izgubiti se u najvećoj brzini |
