tȃj
tȃj zam. (tȃ ž, tȏ sr) 〈G tȍgā (tȇ), D tȍmu/tòmē (tȏj), I tȋm (tȏm), N mn tȋ (tȇ, tȃ)〉 (pokazna)
1. | a. ukazuje na pojam u blizini ili uopće u sferi sugovornika b. ukazuje na nešto što je spomenuo sugovornik ili o čemu je osoba koja govori nešto saznala od drugih c. pokazuje na nešto ili ukazuje na spomenuto ili obuhvaćeno iskustvom ili pričanjem [uvijek te priče] |
2. | u samostalnoj upotrebi za ponovno ukazivanje na imenski pojam označen u glavnom dijelu složene rečenice [tko hoće, taj može] |
3. | uz upitne zamjenice i priloge, za ukazivanje na sadržaj o kojem se pita [a što to?] |
4. | (uz imenicu bez drugih odredbi) uopće za naglašavanje odlika nečega [ta ljepota; ta krasota] |
5. | (sr) za pokazivanje predmeta koji nemaju imena, kojemu ne znamo ime ili štedeći riječi (uz gestu ili kontekst) [dajte mi to, to i to] |
6. | (u prid. službi) pejor. takav kakav jest [taj moj brat] |
7. | (riječ za pojačavanje u kontekstu kad se ukazuje na što ili na koga, npr. da smeta i sl.) [ugasi taj radio!; makni tu žlicu sa stola!; ugasi to svjetlo!; ugnjavio me taj dosadni predavač] |
8. | knjiš. arh. koji (pokoji) + taj [početkom 20. stoljeća našao se među nama tek koji taj ljubitelj svjestan vrijednosti starina], usp. koji, pokoji, neki, poneki |
9. | riječ koja nakon završene glavne rečenice ukazuje na subjekt kojemu dodaje još jedan podatak kao ime, atribut i sl. [To je lud čovjek, taj Azijat; Svašta je u stanju izvaliti g. X, taj inače veliki mudrac] |
10. | (u raznim kontekstima u zn. neodređenih ili neprepoznatih svojstava koga ili čega) [A: Čujem da ste dali intervju za novine B: Da, ali tko zna što će taj napisati (= kojega ne poznajem, kojega prvi put vidim)] |
11. | (nakon vlastitog imena započinje cjelovitu rečenicu) [Franjo Glazer, taj je bio golman] |
12. | (znači ukupnost svojstava ili neko svojstvo koje određuje osobu o kojoj se govori) [neće taj biti naivan, ne bojte se] |