Hrvatski jezični portal

tailgate

tailgate (izg. tèjlgējt) m

Definicija
glazb. poseban stil sviranja na trombonu (melodijski kontrapunkt i dugi glisandi), karakterističan za jazz u New Orleansu (Dixieland jazz) sredinom 20. st.
Etimologija
engl. prema sjedalu na kojem se nalazio trombonist na kolima za vrijeme svečane povorke