tàkō
tàkō pril.
1. | na takav način, na način kako si ti pokazao ili na način koji smo vidjeli obojica ili vi, usp. ovako (1) |
2. | kad se kazuje da nešto biva u takvu stupnju koji izaziva posljedicu iskazanu zavisnom rečenicom, uopće u zavisnoj posljedičnoj rečenici, u vezi tako da [zašao tako da već nije znao kako bi se izvukao] |
3. | u dijalogu kad se što prima na znanje [tako, pričaj dalje] |
4. | kad se nešto samo ovlaš, u općim crtama određuje ili kad se otprilike ocjenjuje kao veličina, iznos i sl. [tako nekako] |
5. | a. (kao riječ koja sažimlje smisao prethodno rečenoga s onim što će se dalje govoriti) [Bilo je mučno i vrlo naporno. tako, kad smo stigli trebalo nam je da se od svega odmorimo; Kupiš, pa prodaš, pa opet kupiš. (I) tako, sve na taj način] b. (u raznim kontekstima) jako, mnogo, neopisivo [tako te volim; on je tako marljiv; ona je tako lijepa; ljudi su bili tako oduševljeni] c. (u raznim kontekstima i dijaloškim situacijama) [A: Kako ste? B: tako (tako, tako) = nije loše, osrednje; tako! (u situaciji kad se sjedne, želi počinuti, kad se udobno smjesti, kad se završi neki posao i sl.); e tako!, tako tako! (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili bez riječi na čiji postupak) = tako treba, to je dobro, slažem se, to je u redu, ispravno ste postupili; i sve tako; i tako sve, usp. sve (na pitanje o količini ili kakvoći čega); A: Ima li toga mnogo? B: tako = nema ni malo ni mnogo; A: Znate li pjevati? B: tako = osrednje, donekle znam, nisam sasvim loš, ali ni osobit u tome] |