tàfra
tàfra ž 〈G mn táfrā/-ī〉
Definicija
reg. napad riječima; verbalni napad
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Tàfra (460, Omiš, Split, Zagreb, Požega, Turopolje), Tàvra (120, Split, Zagreb, Bjelovar, Sesvete), Távrić (Omiš, Osijek, Varaždin)
Etimologija
✧ tur. ← arap. ṭafra: skočiti, preskočiti
